Prof. Dr. Werner Gitt
Die grundlegende Frage, die suchende Menschen sich stellen, wird hier von Prof. Dr. Werner Gitt beantwortet. "Wie findet man den Himmel?" Auf jeden Fall nicht durch eigene Anstrengungen oder Konzepte. "Was aber bringt uns wirklich in den Himmel?" Gott hat die Einladungen für den Himmel schon verteilt wie im Gleichnis des Menschen, der zu einem großen Fest Einladungen verschickte. Doch viele Menschen redeten sich heraus.
Prof. Dr. Gitt ruft dazu auf, nicht so "kurzsichtig" wie diese Leute zu sein. Jesus will uns vor der Hölle erretten und diese wird kein Vergleich zu der sogenannten "Hölle von Auschwitz" sein. Er hat am Kreuz für unsere Schuld bezahlt, wir müssen diese Einladung nur annehmen, dann ist ein Platz im Himmel "gebucht". Ein Entscheidungsgebet soll den Lesern dabei helfen.
Dieses Traktat eignet sich besonders gut zur Weitergabe an suchende Menschen!
8 Seiten, Best.-Nr. 120-16, Kosten- und Verteilhinweise | Eindruck einer Kontaktadresse
Mnogi ljudi potiskuju pitanje o vječnosti. To je vidljivo i kod onih koji razmišljaju o kraju svog života. Američka glumica Drew Barrymore je kao dijete odigrala glavnu ulogu u filmu «E.T.-vanzemaljac». U svojoj 28-oj godini (rođena je 1975. g.) izjavila je: «Ako mi se dogodi da umrem prije svoje mačke, molim vas dajte joj da pojede moj pepeo. Onda ću barem živjeti dalje u svojoj mački.» Kakav kratkovidan i nepojmljiv odnos prema smrti, zar ne?
U Isusovo vrijeme su mnogi ljudi dolazili k njemu. Njihovi zahtjevi su skoro uvijek bili vezani uz njihove svakodnevne potrebe:
Malo je onih koji su kod Isusa došli saznati kako se dospjeva u nebo. Jedan bogati mladić mu se obratio pitanjem: «Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?» (Lk 18:18). Isus mu je rekao da proda sve za što je njegovo srce vezano, da pođe za Njim i da ga slijedi. Ali mladić je bio suviše bogat, nije poslušao savjet te se time odrekao neba i vječnog života. Bilo je i ljudi koji uopće nisu tražili nebo ali su ga, nakon susreta sa Isusom, odmah prihvatili. Zakej je želio vidjeti Isusa jedino iz radoznalosti, ali je našao više no što je očekivao. Isus je posjetio njegov dom i ovaj je čovjek pronašao nebo. «Reče mu na to Isus: Danas je došlo spasenje ovoj kući.» (Lk 19:9).
Od dosad navedenoga možemo zaključiti:
Naše čežnje za ulazak u nebo su potpuno pogrešne ukoliko ne proizilaze iz Božjih načela. Jedna pjevačica, pjevajući o klaunu koji je poslije dugogodišnjeg rada napustio cirkus, kaže: «On će vjerojatno otići u nebo jer je ljude stvarao sretnima.» Jedna imućna žena, financirala je izgradnju kuće za 20 žena u kojoj su one mogle besplatno stanovati samo pod jednim uvjetom: da se svakog dana jedan sat mole za spas njene duše.
Da bi nam na to pitanje odgovorio, Isus nam je ispričao jednu usporedbu. Jedan čovjek (koji simbolizira Boga) je spremio veliku svečanost (koja simbolizira nebo), ali je pozvao jedino odabrane goste. Poziv su odbili uz razočaravajuće isprike; prvi je kupio njivu, drugi je kupio volove , treći se oženio. Isus završava usporedbu presudom domaćina: «A kažem vam: ni jedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere» (Lk 14:24)
Stoga postaje jasno da čovjek može dobiti ili izgubiti nebo. Osnovno je pitanje hoćemo li primiti ili odbaciti pozivnicu. Možemo li još lakše ući u nebo? Ne! Ako jednog dana bude puno ljudi odbačeno od kraljevstva nebeskog, to neće biti zbog toga što nisu znali put, nego zato što su odbili pozivnicu.
Ono troje ljudi iz usporedbe nam ne služe kao primjer, jer nitko od njih nije prihvatio pozivnicu i otišao na svečanost. Da li je zato svečanost propala? Naprotiv! Poslije otkaza domaćin je poslao pozivnice posvuda. Sada važi najjednostavniji poziv: «Dođite». Svatko, tko prihvati pozivnicu, dobiva sigurno mjesto na večeri. Što se događa? Da, ljudi dolaze, puno njih. Poslije nekog vremena domaćin pravi račun: ima još slobodnih mjesta! I kaže slugama: «Izađite opet! Pozovite još ljudi!»
Na ovom mjestu bih usporedbu želio usmjeriti na nas, jer ona zapravo oslikava naš život danas. Ima još slobodnih mjesta u nebu i Bog ti danas kaže: «Dođi, zauzmi svoje mjesto u nebu! Budi mudar i sačuvaj sebi mjesto za vječnost. Učini to danas!»
Nebo je iznimno lijepo i zato ga Gospodin Isus uspoređuje sa velikom svečanosti. U prvoj poslanici Korinćanima 2:9 stoji pisano: «Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na šta ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.» Ništa, ama baš ništa na ovoj zemlji se po ljepoti ne može ni približno usporediti sa nebom. Ni u kom slučaju ne smijemo propustiti nebo, jer je ono iznimno dragocjeno. Postoji netko tko nam je otvorio vrata neba. To je Isus, Sin Božji! Njemu trebamo zahvaliti zato što nam je nebo danas tako lako dostupno. Sada to ovisi jedino o nama. Jedino onaj koji je zaista kratkovidan poput one trojice iz usporedbe, neće pozitivno odgovoriti pozivu.
U Djelima Apostolskim 2:21 čitamo jedan jako važan stih: „I tko god prizove ime Gospodnje [= Isus] bit će spašen.“ To je ključna rečenica u Novom Zavjetu. Kada je Pavao bio u zatvoru u Filipima, usmjeravao je razgovor sa stražarom na jednu najvažniju točku za postizanje vječnog života.: „Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i tvoj dom“ (Djela Apostola 16:31). Ta je poslanica kratka ali odlučna. Ima snagu promijeniti život. Te se iste noći stražar pokajao i uzvjerovao u Isusa Krista (obratio).
Ima nešto što svakako moramo znati: Isus nas hoće izbaviti s puta koji vodi u propast, u pakao.” U vezi neba i pakla Sveto Pismo kaže da će ljudi tamo biti vječno. Prvo je krasno, a drugo užasno, trećeg mjesta nema! Pet minuta nakon smrti nitko neće moći reći da je smrt kraj našeg postojanja. Isus je naša sudbina. Naše vječno postojanje ovisi od jedne jedine osobe: od Isusa i od naše veze s njim!
Kada sam jednom propovijedao u Poljskoj, posjetio sam nekadašnji koncentracioni logor Aušvic koji se nalazio na jugu Poljske. Logor su tijekom drugog svjetskog rata uspostavili nacisti i u njemu sistematski ubijali ljude. Tamo su se događale grozne stvari. Od 1942. do 1944. g. je tu bilo ugušeno, a zatim i spaljeno više od 1,6 milijuna ljudi, većinom Židova. O ovom logoru smrti je pisano da je to bio ”Pakao Aušvica.” Ja sam o tom nazivu razmišljao dok nas je jedna službenica uvodila u jednu plinsku komoru u kojoj je tijekom drugog svjetskog rata istovremeno umiralo po 600 ljudi. Bilo je nezamislivo užasno. Ali, je li to bio pakao?
Kao skupina posjetitelja mogli smo vidjeti plinsku komoru jer je u siječnju 1945. g. užasu došao kraj. Logor je danas otvoren za posjetitelje i više nitko tamo neće biti mučen i trovan. Plinske komore Aušvica su bile vremenski ograničene. Ali pakao, kako ga Biblija opisuje, je vječan.
U ulaznoj dvorani današnjeg muzeja se moj pogled usmjerio k jednoj slici, koja je prikazivala križ sa Isusovim tijelom. Jedan je zatvorenik urezao svoju nadu u Gospodina jednim čavlom u zidu. I ovaj je umjetnik umro u plinskoj komori. Ali on je poznavao Spasitelja Isusa. On je umro na jednom užasnom mjestu, ali za njega je nebo bilo otvoreno. Paklu, na koga Gospodin Isus Krist u Novom Zavjetu (Mt 7:13; Mt 5:29-30; Mt 18:8) uporno upozorava, nema kraja. Kada se čovjek jednom nađe u njemu ostaje tamo zauvijek. Pakao je, za razliku od Aušvica, vječan.
Nebo je također vječno. To je mjesto na koje nas Bog želi dovesti. Zato nemojte odbacivati pozivnicu da tamo uđete. Dozovite ime Gospodina Isusa i rezervirajte svoje mjesto u nebu! Poslije jedne moje propovijedi me je neka žena sasvim uzbuđeno upitala: ”Je li uopće moguće da čovjek rezervira svoje mjesto u nebu? To pomalo zvuči kao turistička promidžba”. Slažem se s njom. Ali tko nema rezervaciju, neće ni stići do cilja. Ako želite letjeti do Havaja, morate imati važeću kartu. Ista žena me ponovno upitala: ”Da, ali se karta mora platiti?!” - ”Pa da, karta do neba također! Ali ona je toliko skupa da je nitko od nas ne može kupiti. Naš grijeh je smetnja. Bog ne trpi grijeh u svom nebu. Tko želi nakon ovoga života provesti vječnost u nebu kod Gospodina, mora biti prvo oslobođen svoje krivice i svoga grijeha. To oslobođenje se može ostvariti jedino kroz jednu bezgrešnu osobu, a ta osoba je Isus Krist. Jedino je on mogao sve platiti! On je platio svojom krvlju, kroz svoju smrt na križu.”
I što moram učiniti da bih stigao u nebo? Bog nam upućuje svoju pozivnicu na isti način kao i domaćin iz usporedbe. Mnogi stihovi u Svetom Pismu nas uporno pozivaju da se odazovemo Božjem pozivu:
To su jako dirljivi i uporni pozivi. Osjeća se njihova ozbiljnost, odlučnost i hitnost. Najbolja odluka je da na pozivnicu za nebo odgovoriš molitvom koja bi, jednostavnim riječima, mogla glasiti ovako:
«Gospodine Isuse Kriste, ja sam do sada živio kao da Tebe i nema. Sada sam spoznao tko si Ti i zato se kao prvo obraćam Tebi. Ja sada znam da postoji nebo i pakao. Spasi me, molim te, od pakla u koji bi, zbog sve moje krivice (grijeha), a posebno nevjere, došao. Moja je želja da jednom u vječnosti budem s Tobom u nebu. Svjestan sam toga da u nebo ne mogu doći svojim zaslugama, nego samo vjerom u Tebe. Zato što me voliš si i umro na križu za mene, sve moje promašaje na sebe uzeo i za mene platio. Ja ti se za to zahvaljujem. Ti vidiš svu moju krivicu, i onu iz mog djetinjstva. Tebi je svaki pojedinačni grijeh moga života poznat – sve, ono čega sam svjestan, ali i ono što sam davno zaboravio. Ti znaš sve o meni, poznaješ me potpuno. Tebi je poznat svaki otkucaj mog srca, bilo da je to radost ili tuga, bilo briga ili malodušnost. Pred Tobom sam kao otvorena knjiga. Takav kakav jesam, kako sam živio, ne mogu opstati pred Tobom i pred živim Bogom te bi tako propustio priliku za nebo. Zato te molim da oprostiš svu moju krivicu, zbog koje od srca žalim. Ja Te sada prihvaćam kao moga Gospodina. Preuzmi Ti vlast u mome životu. Želim živjeti po tvojoj volji. Pomozi mi da odbacim sve što nije ispravno pred Tobom, i podari mi nove navike, koje će biti na blagoslov. Otvori mi pristup k tvojoj riječi, Bibliji. Pomozi mi da shvatim što mi želiš reći, kako bi u Tvojoj riječi našao novu snagu i radost života. Budi Ti, od sada i zauvijek, moj Gospodin kome rado pripadam i koga hoću slijediti. Pokaži mi, molim Te, put kojim trebam ići. Hvala Ti što si me uslišao. Vjerujem Tvom obećanju da sam ovim obraćanjem postao dijete Božje, koje će s Tobom biti vječno u nebu. Radujem se zbog velikog dobitka, da u svakoj situaciji imam Tebe na mojoj strani. Pomozi mi, molim Te, da nađem ljude koji također posjeduju osobnu vjeru u Tebe i prema Bibliji orijentiranu zajednicu, gdje ću moći redovno slušati Tvoju riječ. Amen.
Prof. dr. t.n. Werner Gitt